Ljubav i snovi
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ljubav i snovi

Kućica od snova
 
PrijemGalerijaLatest imagesTražiRegistruj sePristupi
Traži
 
 

Rezultati od :
 
Rechercher Napredna potraga
Ključne reči
Zadnje teme
» Zauvek Tvoj Len
Moj mali plavi decak Icon_minitimePet Feb 26, 2021 10:54 pm od Ghost

» Hepy new year
Moj mali plavi decak Icon_minitimePet Jan 01, 2021 5:47 pm od Ghost

» Nasa prica
Moj mali plavi decak Icon_minitimeUto Avg 25, 2020 10:37 am od Ghost

» Mudrosti.....
Moj mali plavi decak Icon_minitimePet Jul 24, 2020 12:55 pm od Ghost

» Poezija poznatih
Moj mali plavi decak Icon_minitimeSub Jun 06, 2020 11:15 am od Ghost

» Pisano ljubavlju
Moj mali plavi decak Icon_minitimeSub Jul 13, 2019 5:21 pm od Ghost

» Kako se osećam danas
Moj mali plavi decak Icon_minitimeNed Jun 23, 2019 6:57 pm od Ghost

» Ljubav u slici
Moj mali plavi decak Icon_minitimePon Jun 17, 2019 5:21 pm od Ghost

» Ljubavna pisma
Moj mali plavi decak Icon_minitimePon Jun 17, 2019 2:48 pm od Ghost

Mart 2024
PonUtoSreČetPetSubNed
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031
KalendarKalendar
Affiliates
free forum


 

 Moj mali plavi decak

Ići dole 
AutorPoruka
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeSre Jan 20, 2010 3:14 pm

Nocas…smo sedeli, ti i ja sami…ni slutila nisam da to nam je poslednja noc, ljubavi moja, moje sunce,moj zivote. Onako mali, majusni,tiho si mi govorio …ove noci…pre toliko godina…koliko me volis…hiljadu puta si mi te noci to izgovorio. Оh..kako te reci sada bole, kad nisi tu…Oh kako je duga i surova ova noc. Sutra cu ti doneti,komadic sunca u bocici…da se razlije …po kucici tvojoj, sareno dugino staklence sam ti vec ostavila…da se poigrava senkama suncanim…jer kad ja odem…kad opet ostanes sam…i noc se spusti…ti iz bocice malo sunca pusti, nek se zrake malo poigraju, i osvetle tamu…taj komadic sto ukradoh pravo iz srca…tamo gde najvise me boli. Znam da znas… Oboma nam je jasno da ce sutra sve da mi stane…kao da sunce nikada nece da grane. O prokleti dane…Volim i ja tebe najvise na svetu celom….najvise…zlatni moj decace...volim..
Nazad na vrh Ići dole
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeSre Jan 20, 2010 3:15 pm

Ovim pripovedanjem duse,zelim da Vam se predstavim, ko sam,zasto pisem...ovo je prica moje duse koja jos uvek traje, sa kojom sam naucila da zivim, posle mnogo godina cak i da se ponovo radujem, da opet bolujem kad pozelim. Ovde cu ostavljati beleske svoje duse, pisma onome ko ih procitati ne moze...ili moze.

Ovo nerado pricam..ovo je ljubav..kazivanje duse
Neko ce reci jedno, neko drugo-ali niko nece tugo da razume da ce da me udavi!!
A onda cu iznova pogledati na svet iz drugog ugla.
Zivot i svet u srce smestam..ono sada bira reci..

Svice..jos malo i jutro ce..svice taj utorak 04.11.1997.godine- Ona vec dva dana sklapala oci nije, bdela je nad malim plavim Andjelom, koji je u polumraku te teskobno bezlicne sobe, u polusnu trazio njenu ruku,govoreci joj vec po hiljaditi put te noci: 'Volim te, volim te najvise na svetu celom, volim te dalje i od neba,sve do zvezde Danice..volecu te uvek' Zabrinuta, srca stegnutog, mazi tu zlatnu svilenu kosicu misleci u sebi...doktori su rekli..virus je..ma bice dobro. Svanulo je i nastade trka. 'Brze,brze' vikala je med.sestra,a ona izbezumljena od straha, noseci u rukama svoje zlato,bez daha trci kroz hodnike bolnice, sve do natpisa 'Intenzivna nega'.Uspela je samo jos jednom da poljubi zlatnu kosicu..Gledala je pogledom zamucenog od suza kako sneg polako veje,i u mislima je dozivala samo jedno ime, zeleci da se vrati..vec se pale svetla, noc polako pada nad ovim gradom.
Kada su posle par sati izasli..ne..nista joj nisu morali reci...majka zna.
Cuti,nema reci,u njenoj dusi veju crni snegovi,a nemi krik..iz dubine duse..prolomio se rasparao nebo, kao najveca ikada vidjena munja..sve do Boga..Zasto? Zasto? Ne..ona to ne moze izdrzati, ne ona to ne zeli da izdrzi, ne zeli dalje, jer dalje za nju ne postoji.Nastaviti dalje?? Kako lako to zvuci,a koliko tesko pretesko izvesti..u sebi je stalno ponavljala.. 'Oprosti mi za sve sto sam cinila ili ne cinila.Oprosti za svoje i moje snove.Oprosti mi za moju sebicnu ljubav,..oprosti sto spasla te nisam'!!
Tisinu ulice kojom koraca, prekidaju njeni koraci, i suze koje liju niz njene obraze. Kupila mu je davno zeljenu igracku i nerazmisljajuci krenula ka njemu. Hladno je, temperatura se spusta a gola ruka u kojoj drzi igracku poce da oseca hladnocu. Mraz ju je stipao za oci,obraze,nos,usi..Vec skoro pada mrak,a sunce se nekako i dalje bori da obasja svaki njen korak ka njemu. I na kraju ugleda ga, stoji i ceka je.Srce joj je pocelo jace kucati, neobicnim ritmom, ubrzavalo joj svaki korak nestabilan i tezak. Osetila je drhtanje, ruke su same pocele da joj se tresu. Nista u tom momentu nije moglo da joj smiri dusu.Cekao je..cekao je njen plavi mali nasmejani Andjeo. Zastala je..i posmatrala ga, sve dok nije cula otkucaje pulsa na vratu. Stajala je kao kip, pognute glave, iz nje ni jedna iskrena rec nije mogla da bude recena u tom trenutku. Ispusti donetu igracku, noge je vise nisu drzale, klekla je pored, oslonivsi se rukama na zemlju.Klecale su joj i ruke,osetila je strasni umor u svom telu.Podigla je glavu i pogledala ga, zatim sklopi oci i leze na njegova mala krila..Osetila je..da osetila je kako joj prstima mrsi kosu, a drugom rukom miluje lice.Mislila je u sebi'Drzi me,drzi me za ruku,zelim da me vecno drzis. Ne zelim vise ni jednog trena da se rastajem od tebe. Ti si moj zivot,moja sreca, i moja dusa.' Iz sveg glasa uzviknula je njegovo ime..po prvi put. Dva oblaka u daljini spojila su se u jedan. Poslednji zraci sunca obasjavalji su crvenu mermernu plocu, na kojoj zlatnim slovima pise njegovo ime. Njeno bezivotno telo, lezalo je pored njega...Tada je cetiri nezne rucice obuhvatise, prigrlise,podigose i u glas rekose'Mama hajdemo, pusti neka bata spava'..
A godine idu...zivot tece...redjali su se rodjendani, bilo je vencanja i slavlja..i sve je to ona morala da odzivi..
Govorim Ona..jer samo tako mogu da pisem..i zato se pitam ima li duse? Imam li ja dusu?

Moj zivot je lavirint iz kojeg izlaza nema.

Tamo sam ja...a lik moj ovde cuti!!!
A zivot tece dalje praveci od nje sve jacu stenu, spremnu da izdrzi sve vremenske prilike, da izdrzi i zegu i led…i smeh i tugu stojecki…i pored neizrecivog bola koji vec godinama pece..Stojim uzdignute glave sa osmehom na licu..zbog njih, u njihovo ime..i za njih
Nazad na vrh Ići dole
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeSre Jan 20, 2010 3:16 pm

Mili moj, ne znam kako da te oslovim, sa mili, mali, plavi, jedini... uhvatila me je neka tuga, jaka, ne pusta, steze me, steze mi srce.Zlatni moj decko, pile moje nezno, moja srecice. Znam sreco da ne bih smela, znam...ali nedostajes...nedostajes mi toliko da me boli, da...znam, obecala sam da ce moja tuga biti kao najdeblji plis...teska, a meka i topla, topla kao moja ljubav prema tebi, a nezna, nezna kao tvoja prema meni, to je taj plis, onaj teski, tamno crveni kao krv...danas bi napunio 17 godina.Ne, ne mogu te zamisliti, ne mogu zamisliti kakav bi bio...a ipak znam, znam da bi bio decak pun ljubavi, oko koga svetli jaka aura ljubavi, dobrote, i unutrasnje lepote.Sreco moja...tugo moja. Znas mili, nisam verovala, nisam znala da cu uspeti sa tim da zivim, nisam imala hrabrosti da pogledam u buducnost jer za mene, buducnost je bila iluzija, nisam je zelela, ne...bez tebe ne,ali dan za danom, svo ovo vreme ne primetih da i ti zivis sa mnom. Ni jedan jedini dan nisam bila sama, uvek si tu, kraj mene, u mojim mislima. Ljubljeni, secam se tvog rodjendana, da onog petog...osmeh mi ne silazi sa usana, secam se da dok sam ti spremala tortu, sedeo si kao i uvek sa mnom, oslonjen malenim laktrovima na trpezarijski sto, prateci sve sto radim. Pocela sam da je premazujem slagom, i u jednom momentu primetim trag tvog prstica na slagu, secas li se pile, sta sam ti rekla...."Nemoj duso moja, sacekaj da zavrsim pa cu ti posle dati slag"...pogledao si me...seretski decije...a onda ...krajickom oka sam nastavila da te posmatram, brzo si...misleci da ne vidim, ponovo umocio prstic u slag. Okrenula sam se ka tebi, brzinom svetlosti, a ti...uhvacen na delu, stavio si kaziprst umazan slagom pred sebe...i grubljim tonom mu se obratio..."Pa dobro sto si se umocio, lepo sam ti rekao da se ne umaces, dace ti mama posle, lepo ti je rekla"!!!...Zlatni moj decko...svaki put se...kad se ovoga setim rasplacem...i nasmejem tvom umu...tvojoj umesnosti, bistrini...Secas li se duso...posle toga smo oboje uz gromoglasan smeh umakali prstice u slag...zamazali smo se slagom...i tvoj nosic je bio beo...Eh...ponekad sa teskom mukom...ali desi se i to...da zahvalim Bogu, sto mi te je ipak dao, jako kratko...ali mi te je dao...da spoznam sta je ljubav, beskrajna, bezgranicna...cista...cistija od suze koja sada natapa ovaj papir....
Nazad na vrh Ići dole
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeNed Jan 24, 2010 7:06 pm

Nista ti nemam dati. Dobrodusna.Ni srce,jer je satrto..samo rijec dobru i blagu...to mogu da dam,i da jos uvijek zapjevam.Dusu stiscem ko kamen...dobroti me zivot nauci i krv mi u tjelu namuci.A da te rukom zagrlim...il da te maznopogladim,cuces mi tvrdocu na dlanu..tvrdocom se nemiluje...Lepota..Nista ti nemam dati.. samo pjesmu i sa njom ce me ispracati,nista ti nemam dati, do umornog ovog tela. Zbog mnogih stvari mi svi cemo uvek ostati zacudjeni,svi smo imali svoje detinjstvo,svoje price i snove..sanjali bezbrizno..Moj sin..nije sanjao bezbrizno,i zato cu se uvijek cuditi...i sve mi se cini da nemogu nikome suditi,a nikome ni ..oprostiti, sto moj sin..nije sanjao...bezbrizno...nisu mu dali…prekinuli su mu snove.A ucili smo ga, ucili,i beskrajno voleli, i on je izucio,Zivot-Nezivot,Bice-Nebice,Niko-Nesto,a meni sve…i uvek cu ziveti sa malim stvarima i vracati se malim stvarima, jer sam tek sada shvatila koliko su one vazne i bitne, u secanjima i vremenu koje se nikada ne moze vratiti.Nista ti nemogu dati..samo ples na tvrdom asfaltu,setnjama po travi,koja se zanela slusajuci pesmu cvrcaka,lajanju mahalskih pasa i besciljnom kreketanju zaba.Vratimo se malim stvarima.tamo gde je svaki pocetak i svaki kraj.Tamo gde se dozivljeno vise nikad ne ponavlja,tamo gdje su prvi izvori nasih pesama i nasih radovanja,ali sve tiho bez velikih reci..posle svog izobilja, ja samo trazim...Tisinu...Pesmu..Osmeh i uvjek sam zadovoljna sa malim stvarimaBili bismo svi srecniji, ako bi se setili svojih pocetaka i vratili se malim stvarima..ne zelim biti …ono sto nisam...Sanjate bezbrizno..veselite se..raduj te se i zapevajte i kad vam se ne peva....
Nazad na vrh Ići dole
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeNed Jan 24, 2010 7:07 pm

Vedra je i jasna noć...
Mesec je posrebrio usnule ljude zavijene u cebice, i polako ih ususkavao u tihu noc.
Titraju tek zvijezde na baršunastomodrom nebeskom prekrivaču i one svete što ukrašavaju ovu svetinju .
Zlatne su i modre. Cini mi se,da nas sve sveti Vasilije Ostroski posmatra...
Rado bih se spustila prema donjem manastiru-udahnula tišinu, osluhnula reskost hladnoće na obrazima.
Dan je bio dug ali ispunjen nekom neiscrpnom mirnocom…Kada bih se bar mogla icemu nadati…
da mi je položiti ruku u tvoju i krenuti...tiho, laganim korakom u mrak...
...bez misli, tragova, riječi......
Poželjeh i nemoguće....
neka samo na tren s neba nas zaspu bijeli kristali i zadrže nam se u kosi..
Nazad na vrh Ići dole
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeNed Jan 24, 2010 7:07 pm

I opet noc...mrak probija sve barijere, tope sva secanja a ja opet nesto nemam vere, svaki sekund, svaka uspomena, sitnica dolazi do mene, i evo ponovo suza krece,a znam da ona nista dobro doneti nece.. niti ce vratiti izgubljene godine. Secanja lutaju od teme do teme, budi se i radja to davno zasejano seme, s godine u godinu sve mi postaje teze i teze. A onda dodje noc kao ova, vrati me u proslo doba, u hodnike kojima vise niko i ne hoda i shvatim da ti trenuci ipak vrede. Trenuci radosti i srece…. I opet noc
Nazad na vrh Ići dole
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeNed Maj 16, 2010 1:56 pm

Tisina... Pomislila sam da sam se otarasila te dosadne, te zarazne tišine. Ali evo je opet tu, polako ponovo razdire moju dušu, huji kao vetar. Priča mi se, a cutim, smeje mi se ali opet nemam skim. Odvratni osecaj samoće koji je samo za tren bio odsutan iz mog zivota preplavljuje moje telo i kao davljenik koji se bori za vazduh pokusavam da joj se otrgnem. Dozivam ali niko ne čuje, mašem rukama za pomoć ali niko ne vidi. Srce ubrzano kuca, jer shvatam da mi ni ovaj put kao ni svaki predhodni nema pomoći, ostavljena sam da polako tonem i sama pokusavam da se izvučem sa ovog dna na kome se nalazim...
Mislim, da neki ljudi, sve sto urade moraju to uraditi na tezi nacin. Iz nekog razloga koji ponekad i ne moramo znati. Ali to nije razlog da mislimo kako smo najnesrecniji i kako su svi nasi pokusaji i nadanja uzaludni. Ponekad zanemarujem cinjenice, zamagljujem oci lazima. Ne lazem druge. Cak mislim da sam okrutna ponekad u iznosenju istine, pa ko prezivi neka prica.Lazem sebi. Ali ne dugo i ne toliko da se izgubim u maglama cudesnog sveta. Ne. Saspem ja tu istinu jednako okrutno i sebi. Mozda je malo bolnija zbog zavaravanja, ali je barem istina. Ponekad se osetim nesrecnijom od drugih. Kad mi dodju oni…dani,ali isto tako verujem da me u životu prati I neka sreca. Ja ponekad olako odbacujem lice srece iz svog života. To je do percepcije, do našeg doživljaja stvarnosti. Da, mogu se baciti u depresiju i reci da mi je sve do sada prezivljeno više nego dovoljno za ovaj život. I sta onda? Da propustim ostatak svog života, da propustim odrastanje moje dece,srecu koju mi one donose. Ostaje mi jos vremena da se stvari pokrenu na bolje. Mozda se nikad ne pokrenu, ali o tome ne zelim sada da razmisljam, jer ja jednostavno moram ostati do kraja bitke. Moja briga je kako da ucinim život boljim i kvalitetnijim sebi i drugima. Na kraju cu znati, možda.
Hocu da pokusavam. Izgradila sam svoje mehanizme za prezivljavanje. Pisanje je jedan od nacina. Mozda je u svemu previse tuge, ali to je nacin da budem sretna kad stavim tacku na slova o jednoj emociji. Neke se vracaju uvek. Konstante su mog pisanja. To su oni duboki zarezi u dusi koje je teško zakrpiti zahvatima olovke i papira,to je praznina koja ce uvek ostati. Svakom je coveku njegov bol najveci na svetu. Svi mi zivimo svoj pakao, i svoj raj. Skloni smo uvek prvo komentarisati druge, a ne videti svoju sliku u ovom svetu. To je naša stvarna nesreca. Mozda je ovaj život jedno ludilo. Ali moje je da se borim i ostanem normalna. Rodjena sam sa pobunom u venama i ne pristajem na ono sto mi se nudi ako znam da mogu uciniti da bude bolje. Ako u svemu tome ostavim traga na druge ljude, jer ja sama sebi nikad nisam konacni cilj i svrha, onda ima smisla.
Možda jednom nekom coveku ponudim obrazac za prezivljavanje. A to je vec sreca! A sreca nije imati sve što pozelis. Sreca je umeti ziveti s onim sto imas i biti sposoban videti srecu u svemu sto ti se servira u ovom zivotu. Naravno, ne uljuljkivati se u sadasnjem trenutku, vec teziti da vec sutra stvari budu još srecnije. Tesko je. Strasno je tesko. Zato cu i sebi, a i vama koji ovo citate otvoriti vrata još jedne okrutne istine: "Da bi grane stabla dosegle nebesa, korenje mora dosegnuti pakao." Ne kazem to ja,vec alhemicari iz srednjeg veka.....
Nazad na vrh Ići dole
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeNed Jul 18, 2010 10:06 pm

Prazne ruke širiti nebu i moliti za nove anđele. One što uvek dolaze a nikad ne odlaze. One koji će čuti i krik tišine i šapat praznine. Tebi za ljubav nikad neću staviti masku tužnog pajaca. Nije to lice za skitnice kao što sam ja. Drugi me neće tako lako voleti i tako lako izdati. Neće ni razumeti sto sam slepac sa dušom od kamena..niti hieroglife svih nesrecnih ljubavi.


Poslednji izmenio Soul dana Ned Jul 18, 2010 10:07 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeNed Jul 18, 2010 10:06 pm

Scucurila sam se
pod okriljem snova
zaspala u ljusturi vlastitih
zabluda
ja...vecna lutalica
u potrazi za lepotom
ljudske duse
Trajem
uprkos ranama na stopalima
uprkos zuljevitim dlanovima
jer grebla sam
i kopala
i rovala
zeleci pronaci taj biser
i sto ga vise trazim
cini se sve blize istini
da lepota ljudske duse
skrivena je u mojim ocima


Poslednji izmenio Soul dana Ned Jul 18, 2010 10:08 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeNed Jul 18, 2010 10:07 pm

Pod udarima vjetra
Vrata Raja se otvorise
ledena ruka vetra
iz oka mi suzu ote
kao sto i nebo mi uze
sve sto sam zvala
MOJ ZIVOTE


Poslednji izmenio Soul dana Ned Jul 18, 2010 10:08 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Soul
Admin
Soul


Broj poruka : 1071
Datum upisa : 12.01.2010
Godina : 62
Lokacija : Negde izmedju sna i jave

Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitimeNed Jul 18, 2010 10:07 pm

Ne dam ti da odes,
jer krenuće gomila suza u trenutku
ako zakoračim od tebe...
ne dam ti da odes
iako nista ne zavisi od nas,
tvoji pogledi me lome
treba mi zagrljaj,
treba mi spas,
sa dna da se dignem.
I znam
zaplakaću u trenutku
ako tvoje ruke od mene polete,
ma ne dam ti da odes
ja još želim blizinu tvoju,
sunce moje
bar ne dozvoli da me slome
sjećanja koja
doći će nakon nas...
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





Moj mali plavi decak Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj mali plavi decak   Moj mali plavi decak Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Moj mali plavi decak
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Ovo je Plavi dan

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ljubav i snovi  :: LJUBAV I SNOVI :: Moja duša-
Skoči na: