Mart 2024 | Pon | Uto | Sre | Čet | Pet | Sub | Ned |
---|
| | | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | Kalendar |
|
| | Ne zaboravi biti sretan | |
| | Autor | Poruka |
---|
Soul Admin
Broj poruka : 1071 Datum upisa : 12.01.2010 Godina : 62 Lokacija : Negde izmedju sna i jave
| Naslov: Ne zaboravi biti sretan Sre Jul 16, 2014 12:59 pm | |
| Ne zaboravi biti sretan
Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, onaj koji ne prihvata pomoć. Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba navika postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne menja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odenuti u novu boju, i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji beži od strasti i njenog vrela emocija onih koje daju sjaj očima ili napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne menja život kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti niti jednom u svojem životu da pobegne od smislenih saveta....
Živi danas, učini danas, reskiraj danas! Ne dozvoli lagano umiranje! Ne zaboravi biti sretan! | |
| | | Soul Admin
Broj poruka : 1071 Datum upisa : 12.01.2010 Godina : 62 Lokacija : Negde izmedju sna i jave
| Naslov: Re: Ne zaboravi biti sretan Uto Avg 05, 2014 8:55 am | |
| “Ovakva će te teško zavoleti, teško ćeš joj se svideti i teško će ti ona to priznati. Ma i kad ti prizna, opet će ti teško ljubav pokloniti. Ali kad te zavoli, neće te ovakva, prijatelju, nikad ni prevariti ni izneveriti. Takva ti je ona.”
“Nemam nijedan dokaz da sam bila tvoj neko. Nismo se slikali, nismo putovali. Ne znam u stvari ni šta smo. Znam samo da mi fališ, kao vazduh, kao zagrljaj, kao neko najbliži na svetu. A nemam nijedan dokaz da sam bila tvoj neko…” | |
| | | Soul Admin
Broj poruka : 1071 Datum upisa : 12.01.2010 Godina : 62 Lokacija : Negde izmedju sna i jave
| Naslov: Re: Ne zaboravi biti sretan Čet Sep 04, 2014 2:23 pm | |
| Iskustva koja doživljavamo i sećanja koja posle njih ostaju kao komadići mozaika prave portret života svakog od nas. Ono što smo doživljavali, čega se sećamo, bilo da je prijatno ili ne, neizbrisiv je deo naše ličnosti. Ljudi su skloni da pamte uglavnom lepe stvari koje su im se događale, dok ona neprijatna sećanja "zakopavaju" negde duboko u podsvest, trudeći se da ih zauvek zaborave. Ponekada je dovoljna i najmanja sitnica da nas podstakne na sećanja. Stih, reč, misao, čežnja, miris... i ponovo proživljavamo ona ista osećanja koja su pratila događaj iz prošlosti. Čini se ponekada da je sve što činimo na neki način posledica sećanja, koja na mnogo načina oblikuju našu sadašnjost. Jednom je neko zapisao da su "sećanja jedini raj iz kojeg nas niko ne može proterati", pa ono lepo što je nekada bilo treba koristiti kako bi sadašnjost izgledala lepše. Zbog secanja je proslost lepa.... | |
| | | Soul Admin
Broj poruka : 1071 Datum upisa : 12.01.2010 Godina : 62 Lokacija : Negde izmedju sna i jave
| Naslov: Re: Ne zaboravi biti sretan Pet Jan 09, 2015 12:27 pm | |
| Nekad sam ljuta na tebe, sto mi ne pruzas ljubavi koliko ocekujem... Nekad na samu sebe, jer sam te u zivot pustila mnogo vise nego sam planirala... Onda me uhvati bijes na oboje , sto smo dozvolili uopste da nam se ovakva ljubav ikad desi... I kad sve izvagam na vatri osjecaja... znam da je zbir sve moje ljutnje nemoc da promijenim ono sto se mijenjat ne moze... tvoje i svoje godine, trenutke koji me natjeraju da svaki put zadrhtim i pozelim jos... zelju da si stalno tu, da me nosas u srcu i mislima, ako ne cijelu vjecnost, onda barem do kraja zivota... Bespomocni smo u vrtlogu svojih strasti... i sjedinjeni u istoj zelji da budemo svoji... Cini li ti se da smo ponekad tako izgubljeni, a opet tako savrseno postavljeni zajedno u ovome sto bi trebalo biti zivot...
Ti i ja ćemo uvijek imati nedovršenog posla. Jer to smo mi, puno više od prijateljstva, puno manje od ljubavi!!
| |
| | | Soul Admin
Broj poruka : 1071 Datum upisa : 12.01.2010 Godina : 62 Lokacija : Negde izmedju sna i jave
| Naslov: Re: Ne zaboravi biti sretan Pon Avg 29, 2016 8:26 am | |
| • 04 Sep 08, 20:25ghost68 O nama neće pisati istorija. Neće biti otisaka naših ruku na pločnicima Holiwooda. Nikada neće ponovo pokušati da nas sastavi biologija. Neće biti knjiga sa crvenim posvetama, neće biti plesanja vila nama u spomen. Da li će iko nekada pamtiti kako se zatresla Vasiona kada sam saznao da postojiš? Da li će opet nekome ovako mirisati hladni februari kada opet nekim čudom talasi nepodnošljive hladnoće dopru iz dalekog Sibira? Možda čak ni film neće snimiti o nama. Možda čak i Bog nekada zaboravi. Možda ovde nekada budu samo prazne zgrade. Možda samo ptice budu stanovale u njima. Možda i ove reke nekada promene svoj tok, možda trava vremenom postane plava, možda se zaista nekada desi i da majmuni postanu ljudi, a ljudi da kolonije prave na drugim planetama. Možda i Isus po drugi put dođe da sudi živima i mrtvima. Možda nekada izda nalog anđelima da zatru svaki trag ovome svetu ako mu se nekada sve smuči, jer nimalo nije lako biti Bog. Ako se sve to i desi, ne brini. Nije bitna Istorija, nije ni biologija. Čak se ni matematičkim izrazima ne može sve objasniti. Možda im čak i nijedna teorema nije tačna, možda su naučnike svo vreme varala čula. Odbaci i sve knjige. U mnogima od njih opisuju samo grozne stvari. Možda nikada i ne stignemo do Misisipija. Možda nas ovde negde u grobove stave. Možda ne bude nikog da očita posmrtno slovo. Možda zabrane religiju pa ne bude ni sveštenika.
Da li će deca nekada sedeti u klupama i učiti o nama? Možda će učiti o tome šta je fisija i fuzija i kako se pravi nuklearna bomba, ali zaista ne verujem da će bilo šta učiti o ljubavi. Da li će nekada pocrkati ovi biznismeni u poslednjem času spoznajući ništavnost novca, pa onda tvoje ime kao melem zbog bolova izgovarati. Ne verujem, ljubavi, odlaziće i dalje sa ovog sveta poslednjim tragovima svesti vapajući za svojim bogatstvom koje će ostajati nekim drugim bogatašima. Sudbina nam je da nas svi zaborave, čak i ovi što su sada mali i što jedva glavu dižu da bi pogledali svet. Mi smo samo putnici u ovom grozomornom vozu.
Hajde, dođi već jednom, pogledaj ova ostrva koja imam u očima, ova neugasiva sunca koja ne vidi niko. A i šta je toliko bitno u ovom svetu, ko će čitati stranice naučenjačkih knjiga kada dođe vreme vatre i kada sve bude počelo da se topi? Ko će prozboriti koju reč o ljubavi kao što bih tebi ja, zapravo nekom reći da mu je i kuća i grad. Da mu je najdraža reka pokraj koje uvek stoji neko. Hoće li videti ove zelene boje i kroz naslage ovako debelog snega? Hoće li svesno prizivati samoću i odbijati ljude, večito zagledan u daleke praznine?
Ja sam danas šetao ulicama zaleđenog grada. Najdraža ženo, kad bi samo znala moje obale, baš one koje si jedina ti počela da naslućuješ. Idi tako, korak po korak i ostani kraj mene. Anđeli se samo jednom rađaju i niko ne zna ni gde ni kako. Sneg se već topi, uskoro ćemo opet ugledati sunce i dani će biti dugački kao svete knjige. I dok sam prolazio tamo znao sam da mi ti jedina imaš pravo svašta reći. Kada rešiš da učiniš to budi nežna, nasmej mi se. Neka mi tvoje oči budu večiti biseri. Tada me ne dodiruj. Budi kći anđela i dopusti mi da umrem zauvek tobom zanesen. I dok budem odlazio znaćeš da sam ja tvoja istorija koja neće prestati. Evo, baciću i novčić: pismo ili glava, sasvim je nebitno, uopšte se na mene ne moraš kladiti. Ja sam tvoj kao što je i Bog, budi sigurna da nikada ništa od ovog neće prestati.
Da li me voliš? Da li ti se ponekad učini da vidiš most, da nekog posebnog trenutka u gomili ljudi osetiš prizive užasne samoće? Ili ti se učini da još nije vreme da se kupi loz kao da će lutrija večno trajati? Kao da oni već ne pakuju svoje ostarele šatre za neke dolazeće generacije. Za neki novi, dolazeći: bolji ili gori svet. Kao da ne čuješ trubljenje poslednjih vozova sa zelezničkih stanica, ili sirenu našeg Titanika koji svakako, sa nama ili bez nas mora jednom poći. Možda, zapravo ni to nije tačno. Možda sam samo ptica koju več užasno bole krila i koja će ubrzo zauvek pasti. Ptica koja traga za svojim čarobnim drvetom i koja je već milijardu puta preletela svet ne nalazeći ga nigde. A možda si ti to drvo oko koga svake noći vile igraju i pevaju: „Roses are red“? Ali naravno te su tajne skrivene, i ja ih ovako ništavan i ne pokušavam dokučiti.
Jedne večeri, pre mnogo godina, dok sam još verovao da postoji svet i da ću možda nekada uhvatiti sreću za krajičak haljine, dok je svirala u daljini lagana morska muzika a ja dubio lubenice kao američka deca sto čine sa bundevama za Noć veštica pokušavajući da napravim najstrašniji fenjer od koga bi se čak i starci uplašili, a kamoli ostali mali ljudi, dok je onaj topli vetar donosio mirise mora a ja tek postajao svestan svoje smrtnosti znajući da ću nekada morati od svega toga otići... (Stani, čuješ li: Los indios Tabajeras sviraju MARIU, i majčine ruke te zovu a otac zbog nečega plače u tami, ti uopšte ne uspevaš da dokučis stvari, juriš ka njima, onda se slike gube, postaju prividi, ti drhtiš, sama si a noć je, gomile utvara prolaze tuda...)... tada sam spoznao da negde postojiš, te večeri, tamo u tom dalekom kraju, i da li da ti kažem da sam posle plakao, da sam pobacao sve, da sam pobegao u šumu koja je bila pored, da sam jecao pokraj onog južnjačkog drveća nadajući se da će me neko tražiti, ali mene nikada nije imao ko da traži.
Otac je tada ljubio usne ko zna koje ljubavnice a zvezde su te noći bile neme. Pocepao sam košulju o grane onog šiblja i ruke su mi bile prepune krvi. Tako sam dočekao zoru i one rumene oblake. I bez obzira na svu tugu tog trenutka ja ga, vidiš, nikada neću zaboraviti. Pogotovo ne večeras, jer opet je jedna takva noć. Poljubi me u snu večeras, daj mi malo tog zlatnog praha, blagoslovi moje puteve i znaj da ti ja neću prestati. Poljubi i sve one devojčice u sebi, a ja se kladim da ćeš jednog dana prepoznati koja je među njima ona jedina prava i da ćeš joj dati ruku. Ona će ti onda šapnuti koliko te je dugo vremena čekala i koji trenutak posle, sasvim neprimetno, postaćete jedno. Probudiće se tada ona davno zaspala obala, i tvoje oči gledaće pogledom devojčice ka dalekoj pučini, i rećićeš sebi: „Gle, svi ovi talasi kao šare na koži zebre koji tako čarobno paraju telo Okeana koji je veliki kao ljubav koja nikad neće prestati.“
| |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Ne zaboravi biti sretan | |
| |
| | | | Ne zaboravi biti sretan | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |