Ona je imala smede oci, on plave.
ona je imala plavu kosu, on smedu.
ona je voljela caj od mente, on kavu bez secera.
ona je mirisala na vaniliju, on na borove iglice.
ona je nosila narancasti sal, on kaput sa velikim kragnama.
ona je voljela ljeto i sunce na ledima, on zimu i hladan vjetar na licu.
ona je nosila vjetar u srcu, on u nogama.
ona je voljela sanjati, on je zivio u snovima.
ona je otvorenim ocima gledala svijet oko sebe, on je gledao crnu boju nakupljnu u praznom prostoru izmedu zvijezda.
ona je nosila bisere u dzepu, on kamencice.
ona je imala sve sto pozeli, on je samo zelio.
ona je trcala u susret zivotu, on je brojao korake prema zalasku sunca.
ona je znala sto je ljubav, on je poznao tugu.
ona je voljela njega.
on nju jos vise...
bili su ona rijec koja je jos malo ljepsa od savrseno. bili su bajka...
koja nikad nije prosla tu magicnu granicu izmedu proslog vremena i sadasnjosti.
zato jer je bajku i stvarnost nemoguce spojiti.
osim u snovima...